PITANJE:
Postoje li dokazi da su naši čisti imami (mir neka je s njima) poimence proklinjali Ebu Bekra i Omera?
Jesu li imami (mir neka je s njima) spriječili svoje sljedbenike da proklinju Allahove neprijatelje kako bi sačuvali takozvano islamsko jedinstvo? Mogu li se suniti i šiiti ikada ujediniti?
ODGOVOR:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima.
Desetine priča je pomenuo Njegova Eminencija Šejh al-Habib u svojoj seriji pod brojem ‘Bayanu Aale Muhammad Fi A’ada’ihim’ (dakle izjave Muhammedove porodice u vezi njihovih neprijatelja) na ovu temu. Šejh al-Habib je spomenuo nekoliko priča u kojima je bilo eksplicitno spominjanje neprijatelja od strane potomaka našeg Svetog Poslanika (mir neka je na njemu i njegovoj čistoj porodici).
Jednu od ovih priča napisali su i pouzdanik islama, Al-Kulayni, i šejh sekte naše, Al Tusi ( neka je Zadovoljan Allah njima), na vlast Al-Hussaina, ibn Thuayr i Abu Salamah al-Sarraj izvijestili su:
Čuli smo Abu Abdulaha (mir neka je na njemu) proklinjemo četiri muškarca i četiri žene nakon svake molitve: čovjeka, muškarca, muškarca i Muavije – on ih je znao zvati imenom -, žena, žena, Hind i Ummul Hakam, sestra Muawiya.’ Al-Tusi’s izraz bio je: ‘al-Taymi (to je banu Taym, klan Abu Bakr) al-Adawy (to je banu Adi, klan Umar)
al-Kafi Bd. 3 p. 342, Tahthibul-AhkamBd. 2 p. 321
Kao što je već spomenuto, Imam al-Sadiq (mir neka je na njemu) se koristio da se distancira od određenih osoba spominjući ih po imenu. Četiri muškarca su bili Abu Bakr, Umar, Uthman i Muawiya, a četiri žene su bile A’isha, Hafsa, Hind i Ummul Hakam. Konsigntori su koristili imena èuvalaca mjesta (to je tako-jedan-muškarac/so-žena) da se odnose na osobe, jer je bilo opasno davati njihova imena u to vrijeme. Oni su, međutim, naglašavali da je Imam (mir na njemu) svoje ime nazivao izričito, kako ne bi obmanjivali ljude i vjerovali suprotno. To znači da je Imam al-Sadiq (mir neka je s njim) govorio nakon svake molitve dužnosti:
O Allahu, osudi i proklini Abu Bakra, Umara, Uthmana, Mu’awiya, A’isha, Hafsa, Hind, i Ummul Hakam.
Što se tiče islamskog jedinstva, ono se može postići samo stiskanjem za dvije važne i dragocjene stvari koje je ostavio Vjerovjesnik (mir neka je na njemu i njegovoj čistoj porodici), Allahovom knjigom i njegovim čistim potomcima i legitimnim sljedbenicima (mir na njima).
Ured Šejha al-Habiba