PITANJE:
Imam samo jedno pitanje. Postoje li neke ‘sunitske’ priče o narušavanju Časnog Kur’ana ili neko od takozvanih ‘sunita’ koji vjeruju u narušavanje Časnog Kur’ana?
ODGOVOR:
Im Namen Allahs, des Allmächtigen, des Allbarmherzigen,
Möge Gottes Segen über Muhammad und seine Familie sein, und möge seine Verdammnis über ihre Feinde sein.
Zaista, postoji niz autentičnih narativa koje su ispričali al-Buhari, muslimani i drugi koji dokazuju narušavanje svetog Kur’ana. To uključuje:
Umar je jednom sjeo na minber i rekao: ‘Allah je poslao Muhammeda s istinom i objavio mu Svetu knjigu, a među onim što je Allah objavio bio je i ajet kamenovanja. Učili smo, razumjeli i naučili napamet ovaj stih. Allahov Poslanik izvršio je kaznu kamenovanja, pa tako i mi nakon njega. Bojim se da će nakon dugo vremena neko reći: ‘Tako mi Allaha, u Allahovoj knjizi ne nalazimo ajet kamenovanja. I tako će zalutati ostavljajući obavezu koju je Allah objavio. Tada smo pod ajetima iz Allahove knjige učili: ‘O ljudi! Nemojte tvrditi da potječete od drugih očeva, jer vaša nevjera (nezahvalnost) tvrdi da potječete od stvarnog oca.
(Saheeh al-Bukhari, svezak 8, stranica 817)
Pored toga, Aiša je rekla (neka je Allahov gnjev padne na nju):
‘U Kur’anu Časnom objavljeno je deset jasnih (ajeta) o dojenju, a zatim pet jasnih (ajeta) o dojenju). Allahov Poslanik je umro, a prije toga je pronađen u Kuranu.
(Sahih Muslim, knjiga 8, # 3421)
Dalje, izvijestili su da je Abu Musa al-Ash’ari (neka ga svlada Allahov gnjev) rekao:
‘Učili smo poglavlje koje je po dužini i težini bilo slično Bara’i. Međutim, zaboravio sam, osim ovog poglavlja, kojeg se sjećam iz knjige: Kad bi postojale dvije doline pune bogatstva, Adamov bi sin čeznuo za trećom dolinom, a Adamovu želucu ništa ne bi ispunilo osim Prašine. I izrecitirali smo takvo poglavlje koje je nalikovalo poglavlju iz Musabbihata, i zaboravio sam, ali se toga toliko sjećam: ‘O vjernici, zašto govorite ono što ne vježbate i što vam je zabilježeno u vratu kao svjedok (protiv vas) i pitali za to na dan uskrsnuća?
Sahih Muslim, knjiga 5, # 2286)
Među najsmješnijim stvarima o kojima je izvješteno bilo je sljedeći narativ. Aiša (neka ih stigne Allahova srdžba) rekla je:
‘Objavljeni su stihovi kamenovanja i deset puta dojenja odrasle osobe, a oni su (napisani) na papiru i držani ispod mog kreveta. Kad je Allahov Poslanik preminuo, a mi smo bili zauzeti njegovom smrću, ušao je kućni ljubimac i pojeo papir.
(Musnad Ahmad, Tom 6, Stranica 269)
Pored toga, među njenim učenjacima koji su vjerovali u iskrivljenje Kur’ana anonimno se spominje u sljedećoj izjavi Muhammad-al-Madanija (jednog od njenih učenjaka sa Univerziteta al-Azhar):
‘Egipatski učenjak napisao je knjigu nazvanu’ Al Furqan ‘1948. godine u kojoj je kopirao mnoge od ovih tradicija (tj. Tradicije o iskrivljavanju Kur’ana) iz djela Ahl’ul Sunne. Na osnovu toga, trebamo li zaključiti da ehul-sunnet ne vjeruje da je Kur’an cjelovit? Ili bismo trebali zauzeti stav da ehlul sunnet vjeruje da je Kur’an nepotpun na osnovu ovih tradicija, da ga je neko kopirao ili napisao i napisao u ovoj i toj knjizi ta i ta osoba?
(Risala’tul-Islam, 11. izdanje, stranice 382-383, 4. dio)
Ured Šejha al-Habiba