PITANJE:
Dugo slušam predavanja šeika al-Habiba, i iako mogu reći da on svoj slučaj iznosi sa čvrstim, nepobitnim dokazima, ne razumijem zašto mora spomenuti da je Abu Bakr bio crnac i da je Pripadao je slabom plemenu u Meki zvanom ‘Taim’. Razumijem da su to povijesne činjenice, ali smatram da će spominjanje takvih činjenica poslati pogrešnu poruku. Svijet već gleda na Arape kao na značajan problem rasizma.
Pitam se da li je to zbog osjećaja superiornosti. Sjećam se predaje u kojoj je Arap došao do imama Sadika (mir neka je s njim) i rekao nešto u skladu s tim koliko su Arapi plemeniti, moćni i superiorni. Imam (neka je mir na njega) kritizirao ga je zbog takvih tvrdnji i rekao da je Allah stvorio tri vrste ljudi, ” Vodiči, vođeni i ostali su poput pjene.
Mnogi ljudi u našoj zajednici su izloženi diskriminaciji jer pripadaju određenoj etničkoj pripadnosti ili potječu iz određene rase na koju drugi gledaju s prezirom. Ljudi lako mogu pogrešno razumjeti i izvaditi vaše riječi iz konteksta, pa zar ne bi bilo bolje da ne spominjemo rasu ili nacionalnost?
ODGOVOR:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima.
Šejh al-Habib je u mnogo navrata potpuno jasno stavio do znanja da islam ne diskriminira na osnovu boje kože, rase ili plemenske pripadnosti. Ni na koji način nije bazirao pojedince na osnovu boje kože ili zbog porijekla iz ropstva ili ropstva. Njegovo preosveštenstvo namjerava samo da opovrgne lažne tvrdnje koje su iznijeli protivnici Ehli bejta (mir neka je s njima) o njihovom gospodaru Abu Bekru i njihovoj majci Aiši (neka je Allahov gnjev na njih oboje).
Sekta ‘suniti’ tvrdi da su Abu Bakr i njegova kći A’isha bili bijele kože. Međutim, nakon provođenja povijesnih istraživanja, šejh al-Habib zaključio je da su ove tvrdnje lažne. Stoga je bilo potrebno predstaviti povijesne činjenice o Abu Bakru i A’ishinoj boji kože i etničkoj pripadnosti u kontekstu istraživanja njegove eminencije. To je bila čisto svrha iznošenja ovih činjenica.
Inače, naš gospodar Ammar bin Yasser i njegovi roditelji (neka je Allahovo zadovoljstvo na njih) bili su robovi i tamnoputi. Iskazujemo im poštovanje i divljenje, dokazujući da ne diskriminiramo. Te činjenice pomažu ukazati na istorijsku pristranost i predrasude raširene među protivnicima Ahl al-Bayta (mir neka je s njima) koji su iznosili ove izmišljotine, kao i među učenjacima koji su ih propagirali. Nije ni čudo što se plaše spominjanja porijekla onih za koje smatraju da su najsvetiji ili pak izmišljeni i šire naracije koje se slažu sa njihovim vlastitim predrasudama.
Ured Šejha al-Habiba