U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima.
Imam vremena“ ime je urezano u naša srca. Njegovo ime putuje našim krvnim sudovima. On nam je jedina nada u ovom okrutnom svijetu. Svakog se dana budimo da bismo čuli vijesti o eksplozijama, preseljenjima, ratovima, agresiji, gladi, sukobima i tsunamijem. Trenutno u našem svijetu nema mjesta za osmijeh, dobrohotnost, saosjećanje ili milost.
Tražimo milost i sigurnost. Zbog toga se sjećamo darovane milosti prema čovječanstvu:
A mi smo vas poslali .[O Muhammad], samo kao milost za stanovnike svijeta.
Kur’an 21:108
Dižemo ruke prema nebu i molimo Allaha:
O Allahu! Zaista ste najmilostiviji, molimo vas za obnovljenu darovanu milost. Treba nam novi Mohammed! Trebamo nasljednika prvog Muhameda! Trebamo posljednjeg nasljednika porodice Mohammed! Neka nas Mohammed spasi! Neka nam Mohammed pomogne!
Kada tražimo sigurnost, čujemo odjek njegovog blagoslovljenog glasa:
Ja sam sigurnost za ljude ovog svijeta. Zvijezde su ujedno i sigurnosni znakovi za stanovnike neba!
Bihar Al Anwar, Tom 53, Stranica 181
Mi plačemo:
O gospodaru doba: sigurnost, sigurnost!’
Čuje naše ponovljene zahtjeve; Ima sažaljenja prema nama i moli za nas:
O Allahu! Molim vas u ime i u ime svih koji su vas preklinjali na svim mjestima, pošaljite svoj mir i blagoslov Muhammedu i njegovoj porodici i dajte bogatstvo i hranu siromašnim i siromašnim vjernicima, dajte zdravlje i dobrobit vjernicima , dajte živim vjernicima milost i dobrotu, oprost i milost umrlim vjernicima, a otuđenim vjernicima siguran povratak kući, a sve u ime Muhammeda i njegove čiste porodice
Muhaj Al Da’awat, str. 368
Na taj način se uvijek moli za nas, moli za sve nas. Moli da nam Allah udovolji i ublaži patnje. Moli se da se siromašni šiiti obogate, da se bolesni šiiti ozdrave, da živi šije budu dostojanstveni, da mrtvi šiiti dobiju milost i da se otuđeni šiiti čuvaju na sigurnom povratku kući. Moli za nas danju i noću. Uvijek nas spominje u svojim molitvama. Vrijeme je da se i mi molimo za njega.
Možda biste mogli reći:
Ali ja uvijek tražim od Allaha da se pojavi brže!’
Zastanimo na trenutak. Jesmo li iskreni u svojim molitvama za njega? Drugim riječima, govorimo li riječi i idemo li putem? Provodimo li svoje riječi u djelo? Ili se na naše molitve za njega gleda samo kao na pokrete usana? Da li zaista svakodnevno dobro razmišljamo o tome kako možemo ubrzati pojavu imama (neka je mir s njim) istim intenzitetom i hitnošću koji koristimo za svoje svakodnevne potrebe?
Pratimo svoje potrebe pametnim planiranjem, energijom, energijom i kreativnošću. Rijetko odustajemo kada su u pitanju lični ciljevi poput stjecanja diplome, završetka projekta, uspješnih promocija, ulaganja u mirovinu itd.
Iako većina nas razumije da ovisi o našim postupcima kako bismo utrli put pojavljivanju imama, nudimo nešto što uzrokuje ograničenu energiju, loše planiranje i ponekad ravnodušnost. Ne pokazujemo stalnu zabrinutost ili zabrinutost u tom smislu. Nismo sebi postavili kritične razine upozorenja da bismo ubrzali njegov izgled. Nismo svjesni hitnosti. Ova potreba nas ne opterećuje i ne pritiska. Međutim, praktički smo pod stresom zbog drugih svjetovnih stvari koje troše naše vrijeme, energiju i snagu.
Mi, njegovi šiiti, da smo uspjeli okupiti broj istinitih i vjernih vjernika, 313, da je bio spreman pojaviti se i ispuniti svoju misiju.
Imam (a.s.) je rekao:
‘Da su naši šiiti bili uspješni u svojoj poslušnosti Allahu i ujedinili se s ciljem da drže svoj savez s nama, slavne vijesti o našem izgledu ne bi bile dugo. Njihovo će blaženstvo postići kad nas sretnu.
Tahdheeb Al Ahkam, šeik Al Toosi, svezak 1., stranica 40
Činjenica da se naš imam (mir neka je s njim) do danas nije pojavio dokaz je naše katastrofalne, sramotne i strašne stvarnosti. Nismo zaokupljeni istinskim, iskrenim, stalnim i ozbiljnim promišljanjima o tome kako ubrzati izgled imama (neka je mir na njega).
U svim svojim svakodnevnim poslovima primjenjujemo veliku hitnost da bismo postigli svoje ciljeve. To radimo samo da bismo zadovoljili naše svjetovne potrebe. Da li pristupamo pitanju pojavljivanja našeg imama (alejhi selam) s istom velikom hitnošću? Svakako ne! Ne poduzimamo ozbiljan korak ka stvaranju platforme za pojavu našeg imama (mir neka je s njim). Obično primjenjujemo stupanj hitnosti željenog razmišljanja. Moramo prestati željeti, jer samo želja ne vodi ničemu! Tragična i užasna stvarnost šijitske zajednice pokazuje da ne možemo okupiti potreban broj ljudi koji bi podržao Imama (neka je mir na njega) onakvim kakav se on pojavio.
Ovaj mali broj od 313 pravih, odanih i hrabrih pristalica potrebnih za pomoć imamu (mir neka je s njim), kako se čini, nije dostupan. Nemamo 313 herojskih, poštovanih, pobožnih, pobožnih i hrabrih vođa za ehlul-bejtovski mir, iako je naš broj stotine miliona. Sve zakletve na vjernost ili obećanja koje su svako jutro polagale hiljade šiita širom svijeta u izvedbi Duaa Al A’ahada nisu ništa drugo nego pokreti usana ili lažna pobožnost.
Zaista! Zaista je skandalozno! Imamu (neka je mir na njega) trebaju samo 313 stvarnih, odanih, pouzdanih, predanih i nepokolebljivih zavjeta odanosti nepokolebljivih, pobožnih i odlučnih religioznih šiita. Gdje su oni?
Imam Al Dževad (mir neka je s njim) rekao je:
‘Doći će mu 313 ljudi iz cijelog svijeta, koliko i ljudi koji su se borili u Badru. To potvrđuje Kuran: I gdje god izađete, okrenite lice prema zaštićenom mjestu molitve. To je zaista istina od vašeg Gospodara. A Allah nije neoprezan u onome što radite.
Kur’an 2:149Kad se ovaj broj vjernika okupi radi njega, Allah će učiniti da se ukazanje dogodi.
Kamal Al Deen wa Tamam Al Ni’amah, iz Al Saduq, str. 378
Postoji li daleko veća neugodnost od toga? Šta možemo reći da opravdamo nedostupnost potrebnog broja vjernika? Svaki dan ga molimo da nas spasi. Do danas ne razumijemo da je naše spasenje uvjetovano. Prije svega, moramo se reformirati. Ako smo se zaista dogovorili da žrtvujemo svoje duše za njegov izgled, a to nije bio samo razgovor, već razgovor koji se provodi u djelo, on neće biti zaustavljen. Otkrit će se i pojaviti pred cijelim svijetom.
Može li neko tolerirati kritiku ako je optužen da je uzrok odugovlačenja pojavljivanja Imama (mir neka je s njim)? Može li neko izdržati da mu se kaže:
‘Jeste li vi bili taj koji je imama, alejhi selam, držao izvan vidokruga’?
Niko od nas neće tolerirati ove navode! Ali ako zastanete na trenutak i zaista razmislite i razmislite, duboko u sebi ćete znati da takvi navodi nisu neutemeljeni.
Kako? Vratimo se u prošlost na račun Alija, sina Mahziyara (Allah bio zadovoljan s njim). Upoznao je imama vremena (mir neka je s njim) tokom sezone hadža. To je poznata priča. Imam (mir neka je s njim) poslao je jednog od svojih pomagača da dovede Alija, sina Mahziyara, imamu (mir neka je s njim). Stao je kraj vrata Kabe i molio se da mu Allah ispuni želju. Kad je pomoćnik naišao, rekao je:
‘Kako vam mogu pomoći?’ Zabrinuto se okrenuo i odgovorio: ‘Hoćeš li mi pomoći da upoznam Skrivenog imama’? Reče pomagač, ‘Nije skriveno, ali vaša su vas nedjela i grijesi spriječili da to vidite.
Bihar Al Anwar, Tom 53, Stranica 321
Prema tome, imam (neka je mir na njega) ne bi nestao iz naših očiju bez naših nedjela i grijeha. Nije skriven, ali ga zbog svojih postupaka ne možemo vidjeti. Inače je imam (neka je mir na njega) prisutan, ali on nije pred nama. Hadž održava svake godine. Posjećuje Arafat. Ipak, ne možemo ga identificirati.
Izvodi zijarat i staje ispred svetih svetišta. Prisustvuje našim sastancima. Ide s nama u povorkama. Ali nismo ga mogli identificirati zbog svoje neposlušnosti. Naši grijesi spriječili su nas da ga vidimo. Njegovo stvarno prisustvo je prikriveno ili skriveno.
Što se tiče nas koji se bojimo Allaha, činimo dobra djela i zaista se borimo za Allaha lično i protiv zla, ugnjetavanja i odstupanja; Mi koji smo pobjegli Allahu da ne bismo upali u sotonine zamke; Oni od nas koji smo u praktične pojmove i postupke pretočili svoje svakodnevne zakletve lojalnosti Imamu (mir neka je s njim); Oni od nas koji smo reformirali sebe i one oko sebe i pažljivo i diskretno pozivali ljude na Allahov put; To su oni koji mogu susresti imama (neka je mir na njima) na takvim mjestima i mjestima. Što se tiče nas ostalih, ne možemo i nećemo ukoliko ne napravimo drastične promjene!
Postoje mnogi izvještaji o ljudima koji su imali privilegiju vidjeti i razgovarati s imamom (mir neka je s njim i neka Allah ubrza njegovo ponovno pojavljivanje), dok je bilo i drugih sa njima i oko njih koje imam (mir s njim) nije mogao vidjeti kao da su slijepi.
Uzmimo poznati incident ajatolaha Sayeda Mohammeda Mahdija Bahra Al Uluma. Stajao je sa strane puta sa grupom svog osoblja. Šiitske mase su izvodile godišnji ritual Tuwayreech susretom s Karbalom. To je izvanredan ritual u kojem šijitske mase spontano trče do svetišta imama Al Hussaina (mir neka je s njim) i vrište od bola. U prošlosti učenjaci nisu sudjelovali u ovom ritualu jer bi to moglo oštetiti njihov imidž i socijalni status. Međutim, Sayed Bahr Al Ulum iznenada se maknuo s puta, pridružio se masivnoj šiitskoj povorci, potrčao i vrisnuo od bola. Njegovi suradnici pokušali su ga razuvjeriti ili obeshrabriti, ali nisu uspjeli. Kad je ritualno trčanje završeno, pitali su ga zašto se pridružio ritualu.
Nakon mnogo upornih pitanja, odgovorio je:
‘Nisi ga vidio. Vidio sam ga. Moj Učitelj, imam vremena (mir neka je s njim), učestvovao je u ovoj masovnoj povorci i vikao u agoniji nad svojim djedom imamom Al Hussainom (mir neka je s njim)! Kako možete očekivati da ne sudjelujem?
Tareekh Al Niaha, autor Sayed Al Shahristani Saleh, svezak 2, stranica 73
Svi mnogi šiiti koji su trčali nisu mogli vidjeti imama (mir neka je s njim), ali časni Sayed ga je mogao vidjeti. Nisu vidjeli imama (mir neka je s njim). Pravi, odani, neiskvareni i pobožni šiiti mogu primijetiti i vidjeti imama (neka je mir s njim i neka Allah ubrza njegovo ponovno pojavljivanje) čak i ako je doslovno bio slijep. Međutim, ako je ši’it imao sposobnost da bukvalno podigne pogled izvan sunca, on nikada neće moći promatrati imama (mir neka je s njim) čak i kada je bio pored njega. Da nije bio predan svojoj vjeri, ne bi mogao prepoznati imama (mir neka je s njim).
Imam Al Baqir (mir neka je s njim) jednom je pratio Abu Baseera
u Poslanikovu džamiju u Medini. Pitao je Abu Baseera: ‘Pitajte ljude okolo, mogu li me vidjeti?’ Abu Baseer pitao je sve pored kojih je prolazio u džamiji dok je šetao pored imama Al Baqira (mir neka je s njim): ‘Da li je neko vidio Abu Jaffara (mir s njim)?’ Svi su odgovorili: ‘Ne’! Imam Al Baqir, a.s., bio je tu i tada u džamiji pored svih ostalih. Nakon kratkog vremena, Abu Haroon, slijepac, došao je u džamiju. Imam Al Baqir, a.s., naredio je Ebu Basiru da ode do njega i postavi mu isto pitanje. Abu Harun, slijepac, odgovorio je: ‘Nije li on taj koji stoji dok ostali sjede unutra?’ Abu Basir je bio zapanjen. Pitao ga je: ‘Kako si znao?’ Odgovorio je, ‘Kako da ne znam kad je bilo užareno svjetlo?
Vidi Al Khara’ij Wal Jaraia’ih, svezak 2, stranica 596
Slijepa osoba, ali izoštrenog oka, može vidjeti imama, dok slabovidna osoba slijepog uvida i slabovidne percepcije nikada ne može primijetiti imama. Pa kakvi ste vi ljudi? Moramo preispitati svoj stav o Imamovu skrivanju (mir neka je s njim). Nije iz vida. Prisutan je. Zna sve o našim poslovima. Ne možemo ga vidjeti jer smo na velikoj udaljenosti od njega. Ne razmišljamo o njemu i o njemu u istoj mjeri i intenzitetu kao što mislimo i o našim svakodnevnim poslovima i brigama.
Postoji li neko među nama ko je sebi postavio cilj da upozna imama vremena (mir neka je s njim) prije nego što smrt nastupi? Ako je šiit ikada razmatrao takvu ideju ili cilj, koliko će ozbiljno primijeniti takvu misao u praksi kao što je to slučaj u svakodnevnim poslovima?
Ako bi šiitska osoba željela biti uspješan biznismen, neumorno bi slijedila svoju ambiciju. Nije se smirio dok nije stigao na odredište. Radio bi danonoćno da bi postigao taj cilj. Ko od nas neumoljivo i beskompromisno ostvaruje svoju želju da upozna imama (neka je mir na njega)?
Postoji pismo sa službenim pečatom imama (mir neka je s njim) dato šeiku Al Mufidu (neka je Allah zadovoljan njime). U ovom pismu imam potvrđuje (mir neka je s njim):
‘Svjesni smo svih vaših poslova. Nijedna vaša nevolja i briga kod nas ne izostaju. Svjesni smo svih vaših poslova otkako su se današnje generacije povukle iz dobrog naslijeđa starijih generacija. U skladu s tim, prekršili su svoj savez i obećali s nama kao da nisu primijetili
Tahdheeb Al Ahkam, svezak 1., stranica 38
Ovime imam (neka je mir na njega) otkriva našu nesreću. Prekršili smo obećanje Ahlul-Baytu (mir neka je s njima) i odvezli se da ispunimo naše želje. Takav pristup nije postojao kod naših pobožnih predaka. Koliko je sramotan naš status quo?
Sad kad je stvar postala jasna, blokirali smo vlastiti pogled na Imama (mir neka je s njim). Razlog smo za kasni dolazak. Prekršili smo obećanje i skrenuli sa puta svojih predaka. Kako možemo ispraviti situaciju? Šta možemo učiniti da se približimo Imamu (neka je mir na njega)? Šta možemo učiniti da se pridružimo njegovoj radnoj grupi? Šta možemo učiniti da se spasimo?
The answer is found in the same letter sent to Sheikh Al Mufeed:
‘Svatko od vas trebao bi se potruditi da nam se približi i svaki od vas trebao bi učiniti sve da izbjegne naše nezadovoljstvo jer bi naš uzrok mogao iznenada oživjeti. U ovom trenutku neće biti korisno nikakvo žaljenje i neće se ponuditi bijeg od kazne.
Dakle, nastojte činiti dobra djela koja donose zadovoljstvo Ahlul-Bejtom (mir neka je s njima) i izbjegavajte pokvarena djela koja uzrokuju njihovo nezadovoljstvo prije nego što bude prekasno za pokajanje. Razmislimo, probudimo se i učinimo dobra djela, pa bismo možda možda uspjeli postići zadovoljstvo našeg Gospodara (mir neka je s njim) – neka naše duše budu žrtvovane za njegov dolazak!
Ured Šejha al-Habiba