U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima.
Naši teološki protivnici često se bore da dokažu svoju neutemeljenu ideju o ‘Adalah tus-Sahabi’ da su svi drugovi poslanika Muhammeda, alejhis-selam i njegovi čisti potomci, u raju pravedni, istiniti i zagarantovani. Ovaj koncept koji oni zagovaraju u suprotnosti je s Kuranom, njihovim vlastitim i našim narativima. Prema Kuranu i Sunni, šiiti zauzimaju najlogičniji stav, a to je razlikovanje ashaba. To je naravno sredina. Za nas su ashabi podijeljeni u različite kategorije: pobožni koji će biti u raju i naravno licemjeri koji će ući u vatru.
Naši nas protivnici iz svog očaja pokušavaju natjerati vlastitim izvorima koje ponosno navodimo i s kojima nemamo problema.
Na primjer, jedna pripovijest smještena u Al-Khisal je ona u kojoj imam Sadik (mir neka je s njim) govori o 12.000 pobožnih pratilaca koji bi se zalagali za puštanje s ovog svijeta.
Sada ovaj izvor ni na koji način ne dokazuje svoju koncepciju da je preko 120 000 sahaba istinito, pravedno i u raju, kao što spominje jedan od njihovih učenjaka, Uthaymeen. Umjesto toga, to samo dokazuje da je za vrijeme Resulullahovog života (mir neka je s njim i njegovim čistim potomcima) postojao velik broj pobožnih sahaba.
Drugi je izvor gdje imam Sajjad (mir neka je s njim) traži one pratioce koji su se dobro snašli u društvu Poslanika (alejhi selam i njegovi čisti potomci) bježeći iz svoje domovine. Imam takođe spominje kako su se neki ashabi čak borili protiv vlastite rodbine koja se protivila njihovom prelasku na islam. I ovdje je prikazana dobra kategorija pratilaca za života Poslanika (mir neka je s njim i njegovim čistim potomcima), ali ne dokazuje da su svi drugovi bili pravedni.
Druga predaja u Al-Kafi kaže da je imam Sadik, a.s., na pitanje o ashabima rekao da su to istina.
Svi ovi narativi mogu se kontekstualizirati i razumjeti sljedećom izjavom u oporuci imama Alija (mir neka je s njim) u Al-Kafiju:
(Podsjećam na) Allaha, (podsjećam na) Allaha, na ashabe vašeg poslanika, ashabe koji nisu izmislili herezu ili zaštitili jeretike. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, inzistirao je na tome da bude dobar prema njima, psujući heretike među njima i druge koji štite heretike.
Al Kafi, svezak 7, poglavlje 35
Ovaj je narativ klasifikovan kao autentičan u lancu, prema ‘Allamah Medžlisi u njegovom Miratul’ Ukulu, svezak 23, stranica 105.
Napomenimo sada konkretnu izjavu:
Allahov Poslanik, alejhi selam i njegovi čisti potomci, nagovarao ih je da budu dobri prema njima (i) proklinjao je heretike među njima’.
To nam pokazuje da je tradicija poslanika Muhammeda, a.s., da proklinje zle i inovativne ashabe. Zatim takođe ističe da ovo prokletstvo pada i na one koji štite ili štite inovatora. Iako je hvaljenje i traženje dobrih drugova takođe tradicija Poslanika i Ahlul-Bejta (mir neka je s njima). Na primjer, Omer, ako se pokaže da je obnovitelj, bio bi proklet prema riječima Poslanika savs i njegovih čistih potomaka i imama Alija. Takođe pronalazimo jasne dokaze iz izvora naših protivnika koji ukazuju na to kako su ashabi često uvodili inovacije (Bida’a), na primjer kada Musayyib (tabi’i) pita i prihvaća ashaba o zakletvi na vjernost pod drvetom, da svi su spremljeni:
Al-Musaiyab je rekao:
‘Upoznao sam Al-Bara, sina Aziba, i rekao (njemu):’ Neka živite u blagostanju! Uživali ste u Poslanikovom društvu i dali mu zakletvu pod drvetom (od Al-Hudaibiya). Tada je Al-Bara ‘rekao:’ O moj nećaku! Ne znate šta smo obnovili nakon njega (tj. Nakon njegove smrti)
Sahih al-Bukhari 4170. Referenca knjige: Knjiga 64, Hadis 212, USC-MSA Web (engleski) Referenca: Svezak 5, Knjiga 59, hadis 488
Riječ (Ahdatha) koja se koristi na izvornom arapskom jeziku znači ‘učiniti nešto novo ili originalno’ i, u kontekstu ove pripovijesti, pokazuje kako su oni unijeli nove stvari i inovacije u vjeru islam.
Upućivanje na volju imama Alija (mir neka je s njim) pomaže nam da shvatimo da se svi ostali narativi u pohvalu ashaba u šiitskim knjigama odnose na ove dobre ashabe, čak i ako imami (mir neka je s njima) ostavljaju dojam kao da uglavnom su hvalili pratioce. To je zbog jasnih kontekstualnih znakova koji upućuju na različite kategorije među Sahabama.
Treba, međutim, napomenuti da je nakon poslanikovog mučeništva (mir neka je s njim i njegovim čistim potomcima) većina ashaba otišla. To nam još uvijek ne oduzima činjenicu koliko smo velikih pratilaca imali za vrijeme Poslanikovog života, i naravno vjernih pratilaca u doba Imama Alija (mir neka je s njim).
Ured Šejha al-Habiba