U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima.
Imame (mir neka je s njima), uključujući i Svetog poslanika (mir neka je s njim i njegovom porodicom), sve su ubili oni koji su tvrdili da su muslimani; Kažu vodeći stručnjaci za islamsku istoriju. Otkrivamo da ova činjenica, iako je očigledna većini (osim možda u slučaju Šehidskog mučeništva), ostaje često zanemarena činjenica jer se fokusiramo na lažni narativ ujedinjenog islamskog fronta sastavljenog od oba šiita, kao i tako zvani ‘suniti’. Svi vjerujemo u sposobnost suradnje kroz zajedničke interese i nastavljamo koegzistirati u svjetlu takvih interesa, ali treba imati na umu (osim ako je neko teoretičar zavjere) da nisu Rimljani ubili imame (mir neka je s njima) . Umjesto toga, veliki đavolski pojedinci koji su to učinili našli su se pod maskom ‘legitimnih nasljednika’ Allahovog Poslanika, političkih vođa većine onih koji su se identifikovali kao muslimani.
Kad su imami (mir neka je s njima) molili za one koji će oživjeti njihove poslove i održati njihove poslove na životu među šiitima, oni sigurno nisu hvalili nikoga osim onih koji su se sjećali ugnjetavanja s kojim su se suočavali ti takozvani ‘muslimanski vođe’ , držao budnim.
Ideja veće i jedinstvene islamske civilizacije prije uključivanja stranih sila u podjelu muslimana je tužan mit i izuzetno je teško takve tvrdnje shvatiti kao opravdane. Analiza vjerskih presuda četiri pravne škole ‘sunita’ u vremenima poput Osmanskog carstva pokazuje šta su ljudi mislili o šiitima. Ako neki moderni „suniti“ vole opozvati takve presude i odbiti ih kao neprihvatljive, tada smo sretni zbog ovog pozitivnog koraka i sretni smo što radimo s nama na zajedničkim ciljevima. Međutim, tvrditi da je ovo sektaštvo, nešto je strano, suvremena ideja i proizvod modernog svijeta koji je nažalost fantazija i koji je dočaran i projiciran nad zlom, povijesnom stvarnošću krvi koju su prolili nevini šiiti.
Ured Šejha al-Habiba