U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima.
- Način razmišljanja pristalica terorizma – Učinak dogme Saqifah
Na žalost, moramo shvatiti da mnogi muslimani koji danas rade u glavnim medijima i koji su često uzor mladima, prešućuju ranu islamsku istoriju i pretvaraju planine u krtičnjake. Mislim da ovo ne rade namjerno. Mislim da mogu objasniti psihološki fenomen na sljedeći način:
- Eksperiment Georgea Tamarina:
Mnogima od vas možda je poznat eksperiment Georgea Tamarina iz Izraela 20. stoljeća u kojem su školskoj djeci prikazana dva scenarija: jedan gdje su im rekli da je krivac biblijski Joshua i drugi gdje je krivac bio srednjovjekovni kineski vođa general Lin. General Lin i njegovi vojnici zauzeli su kineske gradove i oštricom mača izbrisali sve u sebi, muškarce i žene, mlade i stare, volove, ovce i magarce (poput Jošue u biblijskom prikazu njegove priče).
Djeca su, naravno, kad su ih pitali, smatrala da je priča generala Lina moralno odvratna, ali kad su to isto pitali Joshua, nekako su je smatrali opravdanom i pravednom. Dvije su priče međusobno praktički klonovi (iako zemljopisno i vremenski). 60% anketiranih jevrejskih učenika inzistiralo je da je Joshua bio u pravu i pravedan, dok je 75% mislilo da je general Lin pogriješio. Za Tamarin je postalo jasno da šovinizam oblikuje moralni sud i da nekritičko učenje u Bibliji stvara predrasude.
Link do više informacija o ovom eksperimentu:: kliknite ovdje
Takođe tvrdim da mnogi muslimani danas pate od istog problema. Mnogi od ovih muslimanskih teologa i vođa neki su od najhumanijih i najpobožnijih ljudi koje sam ikad upoznao u svom životu, ali samo zato što smatraju da se moraju pokloniti konsenzusu pogrešnih ljudi koji su bili najraniji učenjaci svoje vjere, oni osjećaju potrebu kako bi opravdali postupke za koje smatraju da su dokumentovani u ranoj islamskoj istoriji. Ne samo da to opravdavaju, već što je još važnije, otkrivaju da je to ponekad pobožniji čin.
Ovdje tvrdim da moji prijatelji pate od istog problema istaknutog u rezultatima eksperimenta, neopravdane kognitivne disonance.
- Dobri, zli i ružni u ranoj islamskoj istoriji
Bez sumnje, većina ljudi može pronaći obilje vrlina u paradigmama koje je postavio prorok Muhamed u stvarima poput Ustava Medine, koji je priznao državu koja se sastojala od brojnih rasa i religija i dodijelio prava svima. Napredak možete vidjeti u raspravi o pravima koju je napisao praunuk poslanika Muhammeda, ‘Ali b. Al-Husayn, oni zanose dokumentu da je ‘Ali b. Abi Talib, njegov namjesnik u Egiptu, Malik rođ. Al-Ashtar, u kojem su ljudi prepoznati kao vrijedni, bez obzira na to slažu li se u svojim uvjerenjima ili ne. To su lijepi aspekti islamske povijesti s kojima se svi možemo složiti i koji su objektivno dobri.
Nažalost, postoji malo ružnija strana koja se ne samo ignorira i prikriva u ovim raspravama o ekstremizmu, već je još važnije da se ona veliča na skupovima na kojima se odustaje od konteksta ekstremizma.
Primjer jedan:
Ovaj primjer bit će relevantan za mjesta na kojima se ljude ubija sjekirama zbog navodnog vrijeđanja proroka Muhameda. Pripovijeda se na sljedeći način:
Slijepac je imao puštenu priležnicu koja je vrijeđala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i govorila loše o njemu. Rekao joj je da to ne radi, ali ona nije prestala i on ju je ukorio, ali ona ga nije poslušala. Jedne noći kad je počela govoriti loše o Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem) i vrijeđati ga, uzeo je kratki mač ili bodež, stavio je na njen stomak i zagrlio ga i ubio. Dijete joj je palo između nogu i bilo je obliveno krvlju. Sljedećeg jutra ovo je prijavljeno Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Pozvao je ljude i rekao:
Tako mi Allaha, molim čovjeka koji je počinio ovo djelo i zapovjedam mu svojim pravom da ustane.
Slijepac je ustao i rekao:
‘O Allahov Poslaniče, ja sam taj koji je to učinio; Znala te vrijeđati i govoriti loše o tebi. Zabranio sam joj, ali nije prestala, i ukorio sam je, ali nije odustala od svoje navike. Imam dva sina poput njezinih bisera, a ona je bila dobra prema meni. Sinoć je počela da vas vrijeđa i govori loše o vama. Uzeo sam bodež, stavio joj je na trbuh i pritiskao dok je nisam ubio.
Na to je Poslanik rekao, sallallahu alejhi ve sellem:
‘Budite svjedoci, za njih nema novca za krv.’
Lanac klasificirao kao vjerodostojne, al-Albaani iz Saheeh Sunan Abi Dawood # 4361
Ovdje treba napomenuti da, iako Poslanik (sas) nije bio zadovoljan postupkom, čak ni nakon ovog kazivanja, s ovim čovjekom koji je, po mišljenju mnogih muslimana, jedan od najboljih generacija i zbog toga primjer (vidi npr. sljedeću vezu
Umjesto toga, napuštaju ga i nema osude ili dugotrajnog govora koji bi rekao da se to ne bi trebalo nastaviti. Kao musliman, koji vjeruje u milost proroka Muhammeda za cijelo stvorenje, ne mogu prihvatiti takve narative; kao povjesničar, smatram ih izumima korumpiranih vladara, koji time pokazuju da ne vode računa o pravima nemuslimanski građani u ugnjetavanju to opravdavaju.
Drugi primjer: Naš poslanik (S) nije bio mučitelj.
Pa jesu li nas imami upozorili na falsifikovanje epova i ličnosti proroka? U svakom slučaju. O tome nalazimo nekoliko zanimljivih izvještaja od imama, prvi od imama al-Sadika, koji kaže
‘Troje ljudi redovito je ležalo na Allahovom Poslaniku: Abu Hurejra; Anas, sin Malik; I jedna od njegovih žena.
Otkrivamo i da nam njegov otac al-Baqir govori o čemu bi Anas lagao ili u kojim područjima bi lagao. U ‘Ilal al-Shara’ia od al-Saduq-a se izvještava da je imam al-Baqir rekao sljedeće:
Prva stvar koju su vladari opravdavali mučenje bila je laž koju je izmislio Anas, sin Malika, o našem djedu, Allahovom Poslaniku.’‘Kakva je to laž bila?’ Pitao pratioca. Kad je dao primjer za to, imam je rekao: ‘Da bi Allahov Poslanik (saas) zabijao čavle u ljude.’
Moglo bi se tvrditi da je lanac pripovijedanja slab. Pogledajmo možemo li provjeriti autentičnost ove pripovijesti. Nalazimo ih u Sahih Bukhari, a ovaj izvještaj možete pronaći u bilo kojem prijevodu:
Prepričao Anas, sin Malika:
Grupa od osam muškaraca iz plemena ‘Ukil došla je do Poslanika i utvrdila da im klima u Medini nije pogodna. Pa rekoše: ‘O Allahov Poslaniče! Dajte nam malo mlijeka. ‘ Allahov Poslanik je rekao: ‘Preporučujem vam da se pridružite stadu deva.’ Tako su išli i pili mokraću i mlijeko deva (kao lijek) dok nisu postali zdravi i debeli. Tada su ubili pastira i istjerali deve, a nakon što su postali muslimani postali su nevjernici. Kada je Poslanik (s) bio obaviješten vapajem za pomoć, poslao je nekoliko ljudi za njima, a prije izlaska sunca dovedeni su i odsječene su mu ruke i noge. Zatim je naredio da se nabave nokti, zagriju i četkaju preko njenih očiju i ostave ih u hari. Tražili su vodu i niko im nije davao vodu dok nisu umrli. Abu Qilaba, pripovjedač, rekao je: ‘Počinili su ubistva i krađe i borili se protiv Allaha i Njegovog Poslanika i širili nestašluke po zemlji.
Sahih al-Bukhari, tom 4, knjiga 52, broj 261
Jedna zanimljiva stvar koja nije u prevodu su neke napomene. Mogu se naći u većini dobrih izdanja Buharija, a komentarišu se u Ibn Hadžeru Fath al-Bari. Kazivač prema Anasu, odnosno Salaam, sin Miskeena, kaže nakon predaje predaje
‘El-Hadžadž b. Yusuf je rekao Anasu: ‘Pričaj mi o najstrožoj kazni koju je prorok (i) primijenio’, nakon čega ga je Anas obavijestio o ovom događaju. Kad je ovo stiglo do Hasana al-Basrija, rekao je da bi volio da Anas to nije rekao.
Pronađeno u Buhariju i Fath al-Bari
Primjer 3:: Alahov mač koristi glave kao posuđe i ubija one koji odbiju porez!
Ne odlazi daleko do saznanja da većina mainstream muslimana vjeruje da bi pojedinca po imenu Khalid, sina Al-Walida, trebalo štovati i doživljavati ga kao vrh islamskog viteštva. Nadjenuli su ga nadimkom ‘Allahov mač’ zbog njegove vojne sposobnosti, ali postoji još jedna strana Halida za koju mnogi čak znaju i prešućuju je kao djelomično opravdano pretjerivanje.
Ibn Kathir prenosi u svojoj al-Bidayah wa al-Nihayah:
Khaled je nazvao Malika, sina Nuwayrahinog, i upozorio ga na ono što radi slijedeći Sajah i ne plaćajući porez, a on mu je rekao:’ Zar ne znaš da im se sviđa da molitva treba biti ispunjena? ‘ Malik je rekao, ‘Tvoj gospodar (Abu Bakr) to tvrdi.’ Khaled je rekao, ‘Znači, on je samo naš gospodar, a ne vaš gospodar?’ Khaled je rekao, ‘O Tharrar, odsjeci mu glavu.’ Kao rezultat, odrubljena mu je glava. On (Halid) je naredio da se glava (Malika) stavi u šerpu sa dva kamena. On (Halid) je to onda jeo noću kako bi odvratio Arape i druge da ne postanu otpadnici … Abu Qutadah razgovarao je s Khaledom o onome što radi. Svađali su se oko toga. Qutadah je zatim otišao kod Abu Bekra da se požali … Umar je inzistirao da se požali Abu Bekru da ukloni Khaleda iz vodstva i rekao: ‘Mačem je prolio nevinu krv!’ Abu Bakr poslao je Khaledu da dođe. Khaled je došao u Medinu … Kad je ušao u džamiju, Omer je došao do njega, otkinuo strijele sa Khaledovog turbana i uništio ga, te mu rekao: ‘Zbog tvog licemjerja, jer si ubio muslimana i bludio njegovu ženu’ Kunem se Allahom da ću te kamenovati! ‘
Khaled je šutio i nije ništa rekao, misleći da će Abu Bakr imati isto mišljenje kao i Umar. Khaled se zatim popeo do Abu Bekra i izvinio mu se, a Abu Bekr je prihvatio njegovo izvinjenje i previdio šta je učinio. Khaled je otišao i vidio Omera kako sjedi u džamiji. Khaled mu je rekao: ‘Dođi ovamo, sine Umm Shamlah.’ Omer mu nije odgovorio jer je znao da je Abu Bekr zadovoljan njime. Tako je Abu Bakr ostavio Khaleda za vođu (svoje vojske).
Al-Bidayah wa al-Nihayah, sv. 3
Pa dok je ‘Omer, sin al-Hattaba, znao da Halid zbog toga mora biti kažnjen, Abu Bakr, vladar, jer je bio zadovoljan Halidovim vojnim učinkom, ostavio ga je iza sebe kao vođu svoje vojske, čovjeka od kojeg smo čujte kako svi u muslimanskom svijetu svakodnevno pjevaju pohvale.
Kao da takvi muslimani nisu čitali Kur’an koji kaže:
Iz tog razloga smo djeci Isrāʾīla propisali: Ko ubije čovjeka bez da je (počinio) ubistvo ili nanio štetu zemlji, to je kao da je ubio sva ljudska bića. A ko ga održava na životu, to je poput održavanja svih na životu. Naši glasnici su im već došli s jasnim dokazima. Međutim, nakon toga su mnogi od njih zaista neizmjerno ostali na zemlji
Ku’ran 5:33
A ko namjerno ubije vjernika, paklena mu je nagrada što će zauvijek ostati u njemu. A Allah je ljut na njega, psuje ga i silno kažnjava.
Ku’ran 4:94
Zaista je tužan dan kada takvi slobodoumnici među mojim prijateljima iz ‘sunitske’ stipendije nisu u stanju osuditi takve aspekte svojih tekstova zbog slijedećeg stava, kao što je istaknuti saudijski učenjak al-Uthaymin komentirao u vezi s Ibn Taymiyyah-inom Aqidat al-Wasitiyyah (što znači nešto poput ‘Vjerovanje umjerenih’)
„Nema sumnje da su neki od njih (prva generacija muslimana) krali, pili alkohol, podnosili lažne optužbe protiv čednih žena, činili preljub dok su bili u braku i činili preljub dok su bili slobodni. Ali sve je to oprostivo na osnovu njihovih vrlina i dobrih djela, a neki od njih su kažnjeni da ih pročiste
Sharh al-‘Aqidah al-Wasitiyyah, str. 447, al-Uthaymin
Ured Šejha al-Habiba