PITANJE:
Da li bismo trebali vjerovati vašim riječima kojima se osuđuje Sahabi ili bismo trebali vjerovati Allahovoj knjizi koja je hvali?
Allah kaže:
Muhamed je Allahov poslanik. A oni koji su s njim grubi su prema nevjernicima, ali milosrdni jedni prema drugima. Vidite ih kako se klanjaju i ničice traže milost od Allaha i zadovoljstvo. Njihov trag je na njihovim licima kroz sedždu.
Kuran 48:30
A On (Uzvišeni) takođe kaže:
Allah je bio zadovoljan vjernicima kad su vam se pod drvetom zakleli na vjernost.
Kuran 48:19
Takođe, postoje mnogi ajeti koji govore o tome kako je Allah zadovoljan sahabom. Ali Gospode, vidim kako šiiti proklinju mnoge Sahabe i govore mnogo negativnih stvari o njima. U šta bih trebao vjerovati? Allahova Knjiga čija se laž nikada ne približava, ni prije ni poslije, ili bismo trebali vjerovati tim stavovima?
Muhammad
ODGOVOR:
U ime Allaha, Samilosnog, Samilosnog,,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima,
Naravno da morate vjerovati u Allahovu knjigu, pri čemu proklinjete one koje nazivate ‘sahaba’ i ograđujete se od njih, osim od onih među njima koji su potvrđeni kao vjernici i pravednici, jer je to ono što ste vas dvoje obavezuju vas na spomenute stihove, a ne na ono što ste mislili.
Što se tiče prvog ajeta, Allah kaže:
Muhamed je Allahov poslanik. A oni koji su s njim grubi su prema nevjernicima, ali milosrdni jedni prema drugima. Vidite ih kako se klanjaju i ničice traže milost od Allaha i zadovoljstvo Njihov trag je na njihovim licima kroz sedždu. Ovo je njena parabola u Tori. A njihova je prispodoba u Evanđelju o žitnom polju koje daje svoje izdanke, a zatim im omogućava da ojačaju, tako da se zgusnu i ravnomjerno stanu na stabljike, tako da godi vinogradarima. Allah je obećao oprost i velike nagrade onima koji vjeruju i čine ispravna djela.(Ovo) da bi ih On mogao naljutiti.
Kuran 48:30
Ajet objašnjava da su neki, a ne svi Poslanikovi (a.s.) drugovi oni kojima je Allah obećao oprost i silnu nagradu za njih jer je On (Uzvišeni) rekao:
Allah je obećao oprost i velike nagrade onima koji vjeruju i čine pravedna djela.
Kuran 48:30
Njegova izjava ‘među njima’ znači da su neki od njih – ne svi – oni koji vjeruju i čine dobra djela. Što se tiče onih koji zapravo nisu vjerovali – poput onih koji su izgleda izgleda vjerovali, ali iznutra nisu vjerovali i stoga su bili licemjeri – ili onih koji nisu činili dobra djela; Nisu uključeni u taj oprost, niti će dobiti moćnu nagradu. Nego će ih odvući u pakao.
Plemeniti ajet je takođe pojasnio osobine onih koji su bili ‘sa’ Allahovim Poslanikom, Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu, tako da su grubi prema nevjernicima i milosrdni jedni prema drugima. Pa ako ove osobine ne nađemo kod nekih od onih koje nazivate ‘sahaba’, onda možemo znati da oni zapravo nisu bili s Allahovim Poslanikom, niti će mu se pridružiti u Džennetu.
Ono što muslimani – tj. Šiiti – traže jeste istraživanje biografije i istorije svakog pojedinog ashaba Allahovog Poslanika (Allah ga blagoslovio i njegovu porodicu). Kada utvrdimo da je ashab zaista vjerovao i činio dobra djela i da je bio jak prema nevjerniku i milostiv prema vjerniku; Tada se sprijateljimo s njim i poštujemo ga. Međutim, kada utvrdimo da je u opoziciji, ograđujemo se od njega i psujemo ga.
Na primjer, ne možemo poštovati osobu poput Omara, sina al-Hattaba (neka je na njega Allahovo prokletstvo), jer u stvari nije vjerovao. Postoji dovoljno dokaza o njegovoj nevjerici, poput one da je svake subote često pohađao čas Jevreja da bi učio od njih! I sam je to priznao, baš kao što je priznao da je bio najomiljenija osoba za Jevreje! Tada je rekao:
Okupio sam se sa Židovima na dan njihove lekcije. Uvijek su govorili: ‘Nitko od vaših pratilaca nismo počašćeni nama više od vas, jer uvijek nam dođete! “
Kanz-ul-‘Ummal, Tom 2, Stranica 353
Iako mu je Allahov Poslanik (Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu) to zabranio i rekao:
Jesi li zbunjen zbog ovoga, o sine al-Hattaba?!
Musnad Ahmad, Tom 3, Stranica 387
Svi znaju da istinski vjernik nikada ne napušta Učitelja glasnika (Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu), niti ide kod jevrejskih mušrika da od njih nauči svoju vjeru! Ovo je dokaz Omarove nevjerice. Takođe je sebi priznao da je tokom mirovnog sporazuma u Hudaibiji sumnjao u islam i poslanstvo poslanika (Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu)! Rekao je:
“Tako mi Allaha, nisam sumnjao otkad sam prihvatio islam, osim danas!”
Al-Mu’jam-ul-Kabeer, napisao Tabarani, svezak 20., stranica 14.
Uz to, istinski vjernik nikada ne prelazi granicu protiv Allahovog Poslanika (Allah ga blagoslovio) i ne odgovara mu uvredljivo! To je nešto što je Omar učinio nekoliko puta, kao na primjer tokom katastrofe u četvrtak kada je Omar optužio Poslanika za halucinacije, besmislice i ozbiljnu bolest, nakon čega je Poslanik izbacio njega i njegove drugove! Pripovijedajući Ibn Abbasa, Buhari kaže:
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ležao na samrtnoj postelji, a u kući je bilo nekoliko ljudi, među kojima je bio i Omar bin al-Khattab, rekao je Poslanik (neka je Allahov blagoslov na njega): ‘Hajde, daj da ti napišem knjigu da se ne izgubiš. Tada je Omer rekao: ‘Poslanik (Allah ga blagoslovio) je ozbiljno bolestan! A ti imaš Kuran! Dovoljna nam je Allahova knjiga! ‘ Ljudi u kući su se svađali i svađali. Neki od njih rekli su ono što je rekao Omar. Kako su se njihovi razgovori i rasprave pred Poslanikom (alejhis-selam) pojačavali, Allahov Poslanik (alejhis-selam) rekao je: ‘Ustani! Ubejdullah je rekao: ‘Ibn Abbas je uvijek govorio: Zaista je bila velika nesreća što je Allahov Poslanik, Allah ga blagoslovio, bio spriječen da vam napiše ovu knjigu zbog njihove svađe i buke.“
Sahih Buhari, svezak 7, stranica 9
Omarova zla djela su brojna i ne mogu se pobrojati, poput ubijanja i premlaćivanja ljudi bez ikakvog prava i pijenja alkohola. Njegov najveći zločin bila je naredba da izvrši atentat na velikog poslanika (Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu) i ubije njegovu čistu kćer Fatimu al-Zahru (Allah je blagoslovio). Duga je rasprava na ovu temu koju ovdje nećemo voditi.
Takva djela nisu dobra djela, već prije zločini i nedjela. Na osnovu toga Omar nije dobio ni oprost ni moćnu nagradu od Allaha, ali je u Džehennemu.
Ispitajmo preostale karakteristike. Ajet kaže: “Teško prema nevjernicima i milosrdni jedni prema drugima.” Kao primjer nalazimo da su se Aiša i Talha i Zubair (Allah ih prokleo) borili protiv zakonitog kalifa Alija, sina Ebi-Taliba (neka je mir na njih oboje) i svih vjernika koji su bili s njima. Stoga se osobine spomenute u ovom stihu ne odnose na ovu trojicu i na njihovu vrstu, jer je borba i borba suprotnost milosti. Takvi kakvi jesu, nisu sa Allahovim Poslanikom, Allah je blagoslovio njega i njegovu porodicu, ali su u Džehennemu. Ako ne, onda moramo odbiti Kuran, Allah to zabranio!
Dakle, ajet je u suprotnosti sa onim što suniti tvrde kad kažu da su svi ‘sahabe’ pravedni i da je dužnost sprijateljiti se s njima i poštovati ih.
Što se tiče drugog ajeta, Allah kaže, a on je najbolji govornik:
Allah je bio zadovoljan vjernicima kad su vam bili vjerni pod drvetom. Znao je što im je u srcu i poslao im mir i donio im skoru pobjedu.
Kuran 48:19
Ovaj ajet ni na koji način ne dokazuje da su svi Pejgamberovi drugovi (Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu) vezani za prijateljstvo i poštovanje, već dokazuje suprotno.
Prvo, broj onih koji su se zakleli na vernost pod drvetom ne prelazi 1.500; Pa gdje su ostali ashabi, čiji je broj premašio stotinu hiljada?!
Drugo, Allahova radost ovdje nije općenita i ne odnosi se na sve uzraste i okolnosti, već je ograničena na samu vjernost, jer je rekao, ‘kad su vam odali vjernost’, što znači da je Allah bio zadovoljan s njima, jer su se zakleli na vjernost Allahovom Poslaniku, a ne da je On uvijek njima zadovoljan, kako tvrde neznalice.
Treće, Allahove radosti su ovdje s uvjetom da ne krše odanost, prema Njegovoj izjavi:
“Svakako, oni koji vam polažu zakletvu (u stvarnosti) polažu samo zakletvu Allahu; Allahova ruka je na njihovim rukama. Ko prekrši (njegovu riječ), samo je prebija na svoju štetu; Ali ko zadrži ono što je preuzeo kod Allaha, dat će mu veliku nagradu.”
Kuran 48:11
Pa ko prekrši zavjet i ne poštuje ga, Allah mu se neće svidjeti, niti će mu biti velika nadnica.
Potvrđeno je da je većina onih koji su se zakleli na vernost ispod drveta prekinula vernost! Glava onih koji su Abu Bakr, Omar i Osman! Jer lojalnost se bavila ne bježanjem od ratova i borbi. Muslimani govore o Džabiru, koji je rekao:
Na dan Hudaibije imali smo četiri hiljade i četiri stotine i bili smo mu odani. Omar je stavio ruku pod drvo i rekao: ‘Bili smo mu odani kako ne bismo pobjegli i nismo mu bili odani da umre. “
Sahih Muslim, svezak 6, stranica 25
Većina ovih vjernih ljudi pobjegla je tokom bitke kod Hunejna, sa izuzetkom Zapovjednika vjernih Alija (neka je mir na njega) i Abasa, te Abu-Sufjana, sina Haritha, sina Abdul-Muttaliba, i Abdullah, sin Mas’ouda. Ibn Ebi-Šejba govori o Hakamu, sinu Utejbe, koji je rekao:
Kad su ljudi pobjegli od Poslanika na dan Hunejna (neka je mir i blagoslov Allaha na njega), Poslanik je rekao:’ Ja sam Proroče! To nije laž! Ja sam sin Abdul-Muttaliba! Niko nije ostao s njim, već četvorica, trojica iz Bani-Hašima i čovjek iz drugog klana: Ali, sin Ebi-Taliba i Abbas, i oni su stali ispred njega, i Abu-Sufjan, sin Haritha, na njegova desna strana, a Mas’oudov sin, s lijeve strane.
Musannaf Ibn Abi Shayba, svezak 7., stranica 417.
Zbog ove pripovijesti, Abu Bakr, Omar i Osman i ostali, koje nazivate ‘Sahaba’, pobjegli su poput pacova iz bitke kod Hunayna! Stoga su prekinuli odanost kako bi stekli Allahovu radost u Hudaibiji. Takva kakva je, Allahova radost ih ne uključuje. Oni su u paklenoj vatri i ispunili su svoju zlu sudbinu.
Štaviše, takođe je smiješno i srceparajuće da su se neki od onih koji su odali vjernost pod drvetom – a koji su tvrdili „suniti“ izvojevali Allahovu radost i nalaze se u raju – zapravo ubili jedni druge! Abdul-Rahman, sin Udaisa al-Balawija, bio je jedan od onih koji su ubili Osmana, sina Affana, dok su se obojica pod drvetom zaklinjali na vjernost! Abul-Ghadiya Yasar, sin Sab ‘, ubio je Ammara, sina Yasira, (Allah bio zadovoljan njime), dok su obojica – slično prvom primjeru – platili vjernost pod drvetom! Kako zdrav razum može vjerovati da su i ubica i žrtva u raju?!
Oni su dužni vjerovati u Allahovu Riječ, koja opovrgava da je svaki Poslanikov ashab (Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu) bio pravedan i pobožan i koji im je postavljao mnoge uslove kako bi sebi mogli osigurati raj. Takođe ste dužni vjerovati riječi Allahovog Poslanika u kojoj je on predvidio da će većina njegovih drugova otići u Džehennem i da će se okrenuti za petama. Buhari je od Poslanika (neka je Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu) prenio sljedeće:
Ja ću biti vaš prethodnik na jezeru, a ljudi od vas bit će uzdignuti do mene. Tada će biti povučeni od mene i reći ću: ‘Gospode! Moji pratioci! Tada će reći: ‘Ne znate šta su izmislili nakon vas! “
Sahih Buhari, svezak 7, stranica 206
Buhari je također ispričao sljedeće od Poslanika (neka je Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu):
Na dan uskrsnuća grupu mojih drugova treba odvesti do jezera. Tada ću reći, ‘Gospode! Moji pratioci! Tada će On reći: ‘Vi ne znate šta su obnovili nakon vas! Okrenuli su se leđima kao otpadnici!
Sahih Bukhari
Buhari je također ispričao sljedeće od Poslanika (neka je Allah blagoslovio njega i njegovu porodicu):
Ja ću ustati, tada će biti dovedena grupa ljudi za koje ću znati i da će čovjek (anđeo) biti između mene i stajati uz njih i recite, ‘Dođi ovamo! Tada ću reći, ‘Kuda?’ Reći će: ‘U paklenu vatru, tako mi Allaha! Reći ću: ‘Što ste učinili?’ Reći će: ‘Nakon vas položili su se na leđa kao otpadnici! Tada će biti dovedena druga grupa koju ću prepoznati i čovjek će stati između mene i njih i reći: ‘Dođi ovamo! Reći ću: ‘Kamo?’ Reći će: ‘U paklenu vatru, tako mi Allaha!’ Reći ću: ‘Što ste učinili?’ Reći će: ‘Nakon vas položili su se na leđa kao otpadnici! Vidjet ću da se oni koji su pobjegli nisu ništa razlikovali od deva bez pastira!
Sahih Bukhari
Takođe ste dužni ne pridavati značaj budalastim sunitima koji odbacuju Allahovu riječ i riječ Njegovog Poslanika tvrdeći da su svi oni koje nazivaju sahaba u raju. Allah je više nego samo.
Ured Šejha al-Habiba
