Da li je Abu Bakr prvi prihvatio islam?

Da li je Abu Bakr prvi prihvatio islam?

Da li je Abu Bakr prvi prihvatio islam? 1920 1080 The Office Of His Eminence Sheikh al-Habib

PITANJE:

Umarovi sljedbenici i dalje tvrde da je Abu Bakr bio prvi koji se pokorio islamu nakon zapovjednika vjernika i Hatidže Da li je ova izreka autentična? Da li je Abu Bakr bio stariji od vođe vjernika u to vrijeme? Ako on nije prvi koji se potčinio islamu, koja je istina iza prvog koji se potčinio islamu? Šta o ovom kažu sljedbenici Omera?

Abu Turab


ODGOVOR:

U ime Allaha, Samilosnog, Samilosnog,,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima.

Tvrdnja da je Abu Bakr (neka je Allahovo prokletstvo na njega) bio prvi čovjek koji se potčinio poruci islama nakon što zapovjednik vjernika (mir neka je s njim) i Khadîja (mir s njom) potječe iz laži koje su smislili organizatori Saqife i njeni sledbenici. U istorijskim knjigama bilo je mnogo svjedoka koji nam pokazuju suprotno, naime da se Abu Bekr pokorio islamu tek malo prije hidžre Časnog Poslanika (mir neka je s njim i njegovom čistom porodicom). Dalje, svjedočimo da je prije njega bilo više od 50 ljudi koji su se pokoravali islamu. Od ovih svjedoka je ono što je al-Tabari rekao o Mohammedu, sinu Sa’da, sinu Abi Waq’asa

‘Rekao sam ocu:’ Abu Bakr je bio prvi koji se podvrgao poruci koju bi islam imao? Njegov otac je odgovorio, ‘Ne … više od 50 ljudi je prije njega usvojilo islam.
Tarikh al-Tabari, svezak 2, str. 60; Al-Bidaya wa al-Niyaha, svezak 3, stranica 28.

Drugi, poput al-Tabaranija, rekli

su da je Abu Bakr prihvatio islam tek nakon što je svjedočio čudu Israa i Miradža svetog proroka Muhameda (mir neka je s njim i njegovom čistom porodicom).
al-Mo’jam al-Kabeer, autor al-Tabarani, svezak 24, stranica 434; Majm’a al-Zawa’id, svezak 1, stranica 76; Al-Seera al-Halabeya, svezak 1, stranica 273

Taj se događaj sam po sebi dogodio godinu i po dana (prema njihovim izvorima) prije lutanja Svetog Poslanika (mir neka je s njim i njegovom čistom porodicom). Prema njenim riječima, njega (tj. Abu Bekra) od tog dana nazivali su ‘Al-Sidiq’,oš jedan svjedok ovog događaja je ono što je njegova vlastita kći Aiša (Allah neka je nad njom prokleo) proglasila da njen otac nije prvi koji se potčinio poruci islama, već četvrta osoba, kako je rekla kad je stajala u gradu Basre

Moj otac je četvrti od prva četvorice koji se potčinio poruci islama.
Al-‘Awa’il, Abi Hilal al-Askari, stranica 98

Al-Thahabi je također ispričao sličnu priču o autoritetu al-Hassana, sina Zaida

Ali je bio prvi musliman od djece, nakon njega bio je Zaid, sin Harith-a, zatim Ja’far, sin Abi Taliba , a Abu Bakr je bio ili četvrti ili peti.
Serat ‘Alaam al-Nobala, svezak 1, stranica 216

Kao što vidite, po ovom pitanju ima mnogo svjedoka, a ima i nekoliko drugih. Nema sumnje da su ove pripisane laži i maštanja koja su oni postavili bile isključivo s ciljem snižavanja statusa našeg imama, zapovjednika vjernika (mir neka je s njim), tako da su te laži morali pripisati Abu Bekru. Istina je jasno predstavljena, a odbacuju je samo oni koji su zatvorili istine iz srca i zatvorili oči – poput Ibn Kathira, Ibn Taimye i drugih (neka je Allahovo prokletstvo na njih) – čak i ako narativi imaju dao nam je Svetog Poslanika (mir neka je s njim i njegovom čistom porodicom). Ako pogledamo priče o Časnom Poslaniku (mir neka je s njim i njegovom čistom porodicom), poput ove u kojoj kaže (mir neka je s njim i njegovom čistom porodicom) svojoj kćeri Fatimi (mir neka je s njom), jednom od Njenog imama, sina Hanbela, rečeno je

‘Vaš muž je najstariji (kao u vremenskom okviru) musliman u mojoj naciji.
Musnad Ahmad, sin Hanbelov, svezak 5, stranica 662

Ako neko zaista prouči historiju, vidjet će da su mnogi došli u islam nakon imama Alija (mir neka je s njim) i Hatidža (mir s njom), kao što su: Džafer, sin Abi Taliba (mir s njim) , Zaid, sin Haritha, Mus’ab, sin Omera, Bilal, sin Rabaha, Ammar, sin Jasira (i njegovi roditelji), Abu Dhar al-Ghifari, Abdillah, sin Mas’ooda, i drugi. Radi argumenta, recimo da je Abu Bakr bio ‘prvi’ koji se pokorio islamu nakon imama Alija (mir neka je s njim) i Khadîja (mir s njom). To ne predstavlja nikakvu posebnost ili status ko zaslužuje kalifat. Islamski zakon nam nije rekao niti govorio da morate biti plemeniti i zaslužiti nešto samo zato što ste prvi. Islam nam govori ono što kaže

Zaista je plemeniti među vama najpravedniji među vama pred Allahom.
suri Al-Hujurat, ajet 14

To je ono što je Uzvišeni Allah rekao u Časnom Kur’anu u vezi sa plemenitim, on to izražava s pravom. Čak i ako se Abu Bakr (neka su na njega Allahove kletve) rano pokori islamu, on još uvijek nije imao čisto srce. Umjesto toga, bio je osoba koja je slijedila samo svoje svjetovne želje i željela je sama razumjeti kalifat. Uvijek je imao redovne sastanke sa jevrejskim i kršćanskim svećenicima u vezi s proročanstvima budućeg proroka, za koje se kaže da je Mohammad, koji će biti dominantni vladar u godinama koje dolaze. Iz tog razloga, Abu Bekr i Omer (neka je Allahovo prokletstvo na obojici) iskoristili su ovo od toga dana nadalje. Dalje, naš imam al-Mahdi (Allah neka ubrza njegovo ponovno pojavljivanje) jasno nam je pokazao istinu kada je rekao:

‘Oni su (Omer i Abu Bakr) prihvatili islam iz pohlepe.
Al-Ihtijaaj Al-Tabrasi, Tom 2, Stranica 275

Nekada su se udruživali sa Jevrejima i u svakom ih slučaju obavještavali kada će Muhammed (a.s. i njegova čista porodica) izaći i kako će pobijediti Arape i oduzeti Toru i Evanđelje. Ispričali su im priče, npr. Da će preuzeti arapsku naciju dok orao tjera svoj plijen, dok je nacija Izraelskih sinova bila zaplijenjena; I da on tvrdi da je prorok, ali da ništa o njemu nije proročanstvo. Kada je poruka stigla do Svetog poslanika, oni su se poigrali iz svoje pohlepe i svjetovnih želja tvrdeći da svjedoče da ‘nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik’. Otkrili su da bi se upotrebom naslova takozvane odanosti mogli približiti moći i ne naljutiti Poslanika. Oni su to učinili ‘. Ako želite ispitati da se Abu Bekr okupio sa Jevrejima koji su mu govorili o Poslaniku, a.s., i zaključili da je to samo u našim izvorima, tada ćemo im pokazati činjenicu iz sopstveni izvori. Kaže se da je Abu Bekr bio dio putujuće karavane – među njima je bio i Allahov Poslanik, alejhi selam i njegova čista porodica – koja je bila blizu Levanta. Kad se karavana zaustavila, Poslanik je sjedio ispod drveta u sjeni. Abu Bakr je zatim otišao kod kršćanskog svećenika da mu razgovara o religiji kada ga je sveštenik pitao: ‘Ko je taj koji sjedi pod sjenom drveta? Abu Bakr odgovori: ‘Ovo je Muhammed, sin Abdillaha, sin Abdul Muttaliba. Tada je svećenik rekao: ‘Kunem se Bogom da će biti prorok! Nikad se ne bih sklonila i prihvatila kod nekoga ko živi po Isusu, sinu Marijinom, već kod Mohammeda, Božjeg proroka. Svećeničko proročanstvo ostavilo je veliki utisak na Abu Bekra i njegovo je srce došlo u miru. Kada je Muhammad primio poruku islama i imao je 40 godina, a Abu Bakr 38 godina, prihvatio je islam.

Kunem se Bogom, on će biti prorok
Asbaab al-Nuzool, od Al-Wahadi Al-Nesaboori, stranica 255; Kanz al-Ummal, tom 12, stranica 506 i mnogi drugi.

Otuda je argument da je Abu Bakr prihvatio islam prije imama Alija (mir neka je s njim) i da zbog toga ima visok status koji više zaslužuje biti nasljednik tvrdnja i argument koji samo neznalica može iznijeti i može prikupiti od nekoga čiji um ne može shvati stvarnost. Čak i ako je Abu Bakr bio stariji od zapovjednika vjernika (mir neka je s njim), starost nije bitna da bi bio superiorniji u rangu. Da su godine zaista faktor, tada bi Abu Bakrov otac – Abu Quhayfa – bio bolji izbor od Abu Bekra. Starost osobe ne utiče na probleme vođenja. Za imenovanje nasljednika kažemo da dolazi od Allaha Uzvišenog i da ima najbolji izbor čak i ako je imenovano dijete. Niko to ne zaslužuje više od imama Alija alejhi selam. Može li ga neko mjeriti znanjem, pravdom, presudom, visokim statusom, napredovanjem u islamu i najboljim zaslugama? Kako ljudi poput Abu Bekra i Omera dolaze pred njega kad su bili najniži među ljudima? Konačno, imamo blagoslovljene priče o Časnom Poslaniku (mir neka su s njim i njegovom čistom porodicom) koje su nam došle od mnogih i koje nam pokazuju da je ispravno izabrani nasljednik bio vladar vjernika (mir neka je s njim). Nema mjesta za te lažne laži i fantazije koje su se nagomilale u glavama mnogih o Ebu Bakr-ovom kalifatu (neka su na njemu Allahove kletve). Ovaj hilafet, izbačen iz opširnih želja, pohlepe i mržnje, izvrnuo je poruku Allahovog Poslanika, alejhi selam i njegova čista porodica.

Ured Šejha al-Habiba

The Office Of His Eminence Sheikh al-Habib