U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,
Neka Allah blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu, i neka Njegova osuda bude na njihovim neprijateljima.
Lanac hadisa
Neki od naših pratilaca izvještavali su o Aḥmadu, sinu Muḥammada al-Barqīja iz Abī Hāshima Dāwuda, sinu al-Qāsima al-Ja’farīja iz AbuJa’far al-Thānīja, koji je rekao sljedeće
Sadržaj hadisa
‘Jednom je zapovjednik vjernih, Ali, došao s al-Hasanom, sinom Alija (mir neka je s njima), i on je držao Salmanovu ruku u znak podrške. (Napomena: ovo možemo alternativno istražiti kao naslanjanje na imama Aliju (mir neka je s njim) ili oslabljenje na njega, a “Yad” ne znači nužno i njegovu ruku, što bi moglo biti drugo dio tijela).
Ušao je u Svetu džamiju (u Makki) i sjeo. Tada je došao lijep i dobro odjeven muškarac. Doneo je pozdrav mira (mir neka je s njim) zapovjedniku vjernika Aliju, koji je takođe odgovorio na njegov pozdrav, i on je sjeo. Tada je rekao: ‘Postavit ću vam, zapovjedniče vjernih, tri pitanja. Ako im odgovorite, priznajem da su ljudi koji su postupili protiv vas u pitanjima smjernica o Časnom proroku (mir neka je s njim i njegovom porodicom) djelovali protiv sebe. Njihovi postupci su im oduzeli mir na ovom svijetu i u njihovom sljedećem životu. Inače (ako ne budete mogli odgovoriti) vi i ovi ljudi bit ćete isti .
Zapovjednik vjernika Ali, mir neka je s njim, rekao je:’ Pitajte što god želite ‘. Rekao je, ‘Pričaj mi o čovjeku koji spava. Kamo ide njegov um? Pričaj mi o čovjeku, kako se sjeća i zaboravlja? Pričaj mi o čovjeku kako njegova djeca postaju poput tetki i ujaka?
Zapovjednik vjernika, Ali, obratio se al-Hassanu (mir neka je s njima) i rekao:’ O Abu Muhammad, odgovori mu ‘. Al-Hassan (mir neka je s njim) odgovarao je na njegova pitanja. Čovjek je tada rekao: ‘Svjedočim da niko osim Allaha ne zaslužuje da ga se obožava i pokorava, a ja i dalje svjedočim o ovoj činjenici. Svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik i nastavljam da svjedočim o ovoj činjenici. Svjedočim da ste vi izvršitelj volje Allahovog Poslanika i da ste osoba koja taj zadatak (vodstvo sa svetim autoritetom) poduzima s Njegovim ovlaštenjem. Pokazao je rukom na zapovjednika vjernika (mir neka je s njim). Tada je rekao, ‘Nastavljam svjedočiti o ovoj činjenici. Svjedočim da ste vi izvršitelj njegove volje (zapovjednik vjernika) i osoba koja taj zadatak (vodstvo sa svetom vlašću) poduzima s njegovim dopuštenjem nakon njega (zapovjednik vjernika, mir neka je s njim).
Pokazao je rukom na al-Hassana (mir neka je s njim). Tada je rekao, ‘Nastavljam svjedočiti o ovoj činjenici. Svjedočim da će al-Husayn, sin Alija (mir neka je s njim), uz njegovo odobrenje, izvršitelj volje svog brata i osoba odgovorna za ovaj zadatak (vođenje sa svetim autoritetom) nakon njega. U znak podrške Aliju, sinu al-Husayn, (mir neka je s njim), svjedočim da će nakon njega on biti odgovoran za al-Husayn-ov zadatak, (mir neka je s njim). Svjedočim da će Muhammed, sin Alija, biti osoba koja će nakon njega preuzeti ulogu Alija, sina al-Husayna (mir neka je s njim). Svjedočim da će Ja’far, sin Muhammeda, alejhi selam, biti osoba koja će preuzeti ulogu Muhammeda, sina Alija. Svjedočim da će Musa, sin Dža’fera, alejhi selam, biti osoba koja će nakon njega preuzeti ulogu Džafera, sina Mohammeda Svjedočim da će Ali, sin Musaa, alejhis-selam, biti zadužen za zadatak Musa-e, sina Dža’fera (mir neka je s njim). Svjedočim da će Muhammed, sin Alija, alejhi selam, biti zadužen za zadatak Alija, sina Musaova, a.s. vjedočim da će Ali, sin Muhammeda, (a.s.) biti osoba koja će biti odgovorna za zadatak Muhammeda, sina Alija, (a.s.) nakon njega. Svjedočim da će al-Hassan, sin Alija, (mir neka je s njim), biti osoba koja će nakon njega preuzeti ulogu Alija, sina Muhammeda, (a.s.). Svjedočim u znak podrške čovjeku iz djece al-Hassana, alejhi selam, koji se ne spominje ni nadimkom (otac ili sin takvog i takvog) ni imenom dok ne uskrsne sa svetom vlašću i moći, ispuniti zemlju pravednošću nakon što je ispunjena nepravdom.
Pozdravljam vas sa pozdravom mira, zapovjedniče vjernih, i molim Allaha da vam podari blagoslov i svetost’. Zatim je ustao i otišao. Zapovjednik vjernika, mir neka je s njim, rekao je: ‘O Abu Muhammede, (a.s.), slijedite ga da vidite kuda ide. Al-Hassan, Alijin sin, mir neka je s njim, izašao je vani da se raspita (i vratio se) i rekao: ‘Čim je izašao iz džamije, nisam mogao saznati u kom pravcu je Allahova zemlja je li on otišao. Tako sam se vratio zapovjedniku vjernih (mir neka je s njim) i obavijestio ga (ono što sam vidio). Rekao je: ‘O Abu Muhammede, da li ga poznaješ? Ja (al-Hassan, sin Alije, alejhi selam) rekao sam, ‘Allah, Allahov Poslanik i zapovjednik vjernika, (mir neka je s njim) najbolje zna. Rekao je:’ Bio je al-Khidr , Mir neka je s njim ‘
Al-Kulayni, 2013, str. 499-500
Tip pripovijedanja
Tip pripovijedanja klasificiran je kao Khabar al-Wāḥid (pojedinačni izvještaj), što znači da nije tradicija mutawatira koju mora ispričati veliki broj istinitih pripovjedača i na taj način označava sigurnost naracije u sebi i ne potrebni su vanjski dokazi (Al-Faḍlī, 2011., str.80).
Knjige u kojima se može naći ova priča
Spomenuta se priča može naći u prvom svesku Al-Kāfīja, jednoj od četiri velike Hadidth knjige za šiitsku školu mišljenja (Brockopp, 2010, str. 92). Ovo je jedina glavna šiitska knjiga u kojoj se nalazi. Priča se može naći u 126. poglavlju arapske verzije prvog sveska Al-Kāfī (Al-Kulaynī, 2007, str. 337-338).
Klasifikacija
Ako pogledamo ocjenjivanje ovog određenog hadeta, poznatog šiitskog učenjaka iz safavidskog doba, Allāmah-tul Medžlisija, smatra se ṣaḥīḥ (autentičnim)hadisom. To se može naći u njegovoj knjizi Mirāt ul-Uqool, koja je komentar velike kolekcije šiitskih hadisa Al-Kāfī (Al-Medžlisi, 1950, str. 203). To znači da, prema šijitskom gledištu, za autentičnost hadisa, svi pripovjedači u sanadu moraju biti istinite šiitske imama osobe koje su neprestano jedni drugima govorile o tradiciji; Uz to, hadis bi takođe trebao biti direktno povezan s jednim od 14 nepogrešivih, bez prekida lanca (Al-Faḍlī, 2011, str. 10).
Varijacije
Ovaj hadis se može naći i u dva druga šiitska izvora gdje je sadržaj vrlo sličan, s nekoliko malih razlika u arapskom tekstu (Al-Qummi, 2011, str. 16-19; Al-Nu’māni, 2003, str. 65 -68).
Na primjer, vidimo da je u verziji al-Kāfī pokazano da je Imām Ḥassan odgovorio na tri čovjekova pitanja; Pri čemu, kao u verziji Kamāl al-dīn i u verziji Kitāb Al-Ghaybah, Al-Nu’māni pokazuje konkretne odgovore koje je dao u vezi s dušom, čovjekom koji zaboravlja i djetetom (ovu naraciju možete vidjeti u fusnote). Također smo otkrili da lanci imaju neke sličnosti i varijacije kada su u pitanju pripovjedači. Na primjer, neki od pripovjedača postoje u lancima i Kulaynīja i Sheikh al-Saduq-a,jer Al–Hillī (2009, str. 430) kaže da su „brojni pratioci“ koje Kulaynī spominje sljedeće četiri osobe:
- Alī, sin Ibrahima al-Qummīja
- Alī, sin Mohammada, sin Abdullaha, sin Uzaine
- Aḥmad, sin Abdullaha od oca
- Alī, sin Al-Ḥassana
Stoga su ga gore navedena četiri čovjeka ispričala za Kulaynīja iz al-Barqīja, a sljedeća četiri čovjeka za Saduqovog oca i Mohammada, sina al-Ḥassana, sina al-Walīda, za Saduqa iz al-Barqīja:
- Sa’d, sinAbdullaha
- Aḥmad, sin Idrisa
- Abdullah, sin Džafera Al-Himjarija
- Mohammad, sin Yaḥyā Al-Al-aṭāra
Kontekst i značenje pripovijesti
Prvim čitanjem priče otkrivamo da se ona dogodila za života Imama Alīja, sina vonāliba i njegovog sina Imāma Hasana, sina Alīja (mir neka je s njima). U pripovijesti se navodi da su bili u Mesdžidu al-haramu, što bi jasno ukazivalo da su bili u gradu Meki. Takođe smo otkrili da ih je pratio pratilac Salmān, a to je najvjerovatnije bio Salmān al–Farsī, za kojeg se zna da je bio bliski pratilac Imām Alī-a (Frye, 1975, str. 446). Priča takođe pokazuje kako je Imām Hasan oslovljen sa ‘Abu Muhammad’, što je nadimak koji Arapi koriste da bi se zvali otac njihovog najstarijeg djeteta (Steed, 2014, str. 111). Na primjer, Abūza muškarca, nakon čega slijedi ime najstarijeg djeteta, ili Umm za majku, nakon čega slijedi ime najstarijeg djeteta (ibid.). Sada je moguće reći da je Imām Hasan možda bio punoljetan za vrijeme ovog incidenta, budući da je na njega nadimljen, ali ako pogledamo Kitāb al Irshād, nećemo utvrditi da je imao sina po imenu Muhammad (Mufid, 2007. , str. 289-300). Treba napomenuti da nije rijetkost da pojedinac i dalje ima nadimak, a da nema potomstvo. U ovoj pripovijesti takođe pronalazimo da se Imām Alī oslanjao na svog pratioca Salmana, što nas navodi na stvaranje slike bliskog prijateljstva ili je razlog tome moglo biti ozljeđivanje.
U ovom narativu postoje važne stavke koje su vrlo značajne i koje želim spomenuti. Naracija pokazuje da je Imām Alī, kada je čovjek pokušao postaviti neka pitanja, odgovorio: ‘Pitajte što god želite’. To pokazuje nivo znanja koji je imao imam Alī, a.s., a imam pokazuje i da je njegov sin, imam al-Ḥassan, jednako upućen i dostojan. Umjesto da Imām Alī odgovori na pitanja, on je za odgovor odabrao Imama Hasana (mir neka je s njim). To nam pokazuje kako su imami (mir neka je s njim) sveto naslijedili znanje poslanika Muhammeda i prethodnih imama (mir s njima). Ovaj narativ takođe igra važnu ulogu u odnosu na teologiju šiitskih dvanaestorica, jer šiiti vjeruju u sveto vodstvo svih 12 nepogrešivih imama nakon smrti proroka Mohamada (Haidar, 2006, str. 94). Otkrivamo da kada je čovjek iz pripovijetke bio zadovoljan svojim odgovorima Imama Hasana, izričito je svjedočio imenom svih 12 Imama.
Može se postaviti pitanje ako je ta teologija da postoji dvanaest imama zaista učvršćena iz vremena prethodnih imama prije imama Dževada – budući da je on taj koji u raspravi iznosi hadis – zašto je onda to što su prethodni imami pratioci (mir neka je s njima) nisu znali ko će biti sljedeći imam? Jedan od odgovora na ovo pitanje je da su zbog Taqije imena bila skrivena da bi zaštitila sveti Imamate. Imena imama dugo su bila toliko tajna da ih čak ni šiiti nisu svi znali. Na primjer, imamo pripovijest u kojoj je pravednom pratiocu Jabiru, sinu Abdullaha Al-Ansarija, prorok Mohammed, a.s., rekao da su vlasti spomenute u 4:60 Kur’ana 12 Imami i on ih je pozvao. Ali na kraju ove priče, prorok Mohammad rekao je Jabiru da je to tajna. Stoga su imena bila poznata od početka, ali nisu objavljena zbog Taqiyyah-a. Stoga su nastali sporovi, npr. Kada su neki pretpostavljali da će Isma’il, sin imama Sadika (mir neka je s njim) biti sljedeći imam, za razliku od imama Kadhima (mir neka je s njim). Da su Omejade ili Abasidi znali ko je sljedeći imam, ubili bi ih. U određenom trenutku, šiiti su takođe imali priče koje su zabranjivale spominjanje imena Imama Mahdija!
Nastavak:
Pred kraj ove pripovijesti postaje očito da je dobro odjeveni čovjek zaista bio Khir (mir neka je s njim), kojeg neki muslimanski egzegeti smatraju prorokom u islamu; Međutim, u Koranu se ne spominje poimence (Noegel & Wheeler, 2002, str. 185). Khiḍr je bio i učitelj poslanika Muse i on je i danas živ (ibid.), Što takođe znači da je njegova dob duža od starosti 12. Imām al-Mahdīja, za kojeg šiiti vjeruju da je u Okultaciji i dalje i dalje živ (Rizvi, 2002). Hadith pokazuje da, iako je Khiḍr bio u okultizmu dugi niz godina, i dalje je bio dobro odjeven i lijep, iako se za onoga tko je toliko živio može smatrati vrlo starog izgleda. To bi nas takođe moglo natjerati da se zapitamo da li će 12. imam imati sličan izgled. Otkrivamo da je, iako je Khir podučavao proroka Musu (mir neka je s njim) kao što je ranije spomenuto, pokušao steći znanje od Imām Alīja, što zauzvrat pokazuje da je Imamov nivo znanja čak i viši od nivoa prethodnih proroka. Možemo se pozvati na pripovijesti koje kažu da Ahlul Bayt (mir neka je s njim) nasljeđuje znanje proroka Mohammeda, kao i prethodnih poslanika. A budući da se ukidaju prethodni zakoni, vidimo kako Khir u Imamateu od 12 Imama potvrđuje kako je slijedio nasljednika proroka Mohamada i krajnju religiju.
Bibliografija
- Al-Faḍlī, A (2011). Uvod u Ḥadīth: Uključujući Dirāyat al-Ḥadīth. 2. izdanje. London: ICAS press.
- Al–Hillī, J (2009.). Khulāṣat al-Aqwāl fī Ma’rifat al-Rijāl. 4. izdanje Qom: Nashr al-faqāha. p430
- Al-Kulaynī, M (2007) Al-Kāfī: prvi dio. Bejrut: Fajr publikacije.
- Al-Nu’māni, A (2003). Al-Ghayba: pokrivanje. Qom: Ansariyan Publications.
- Al-Qummi, A (2011). Kamāl al-dīn wa tamām al-ni’mah (Savršenstvo vjere i ispunjenje svete naklonosti) . Svezak 2. Qom: Ansariyan Publications.
- Brockopp, J (2010). Saputnik sa Cambridgea Mohammedu. New York: Cambridge university press.
- Frye, R (1975). Istorija Irana u Cambridgeu, svezak 4. Cambridge: Cambridge University Press.
- Haidar, H (2006). Teorija religijske demokratije: Proceduralni izvještaj šiitske islamske demokratije za moderno šiitsko društvo.. London: ICAS press.
- Majlisi, M (1950)Mirāt ul-Uqool: Tom 6. 3. Teheran: Dar al-Kotob al-Islamiyyah.
- Mufid, B (2007.). Kitāb Al-Irshad: Knjiga smjernica u životu dvanaest imama. Qom: Ansariyan Publications.
- Noegel, S & Wheeler, B (2002).Istorijski rječnik proroka u islamu i judaizmu. Maryland: Scarecrow Press.
- Rizvi, S (2002). Proročanstva o okultaciji imama al-Mahdija. Tanzanija: Bilale muslimanska misija iz Tanzanije. Ross, B (2014).Pčele i pauci: Primijenjena svjesnost o kulturi i umjetnost interkulturalnog utjecaja. Houston: Agencija za strateška prava izdavanja knjiga. Houston: Strategic Book Publishing Rights Agency.
Ured Šejha al-Habiba