PITANJE:
Wilayat al-Faqih je u njoj naveden kao proiranska knjiga pod naslovom Doktrina, a ne kao princip vjerovanja. Sama knjiga se ne uči šiitskoj djeci u Libanonu, čak ni na privatnim časovima.
U drugom izdanju čuo sam kako šeik govori o plesaču koji je izvodio muziku pod pokroviteljstvom ili uz pomoć Hezbolaha ili uz diskretan pristanak njegovog rukovodstva, u danima kada je bilo mučeništvo naših imama (mir neka je s njima) da se posmatra pjevano. Uvjeravam vas da Hassan Nasrullah nema nikakve veze s tim.
Neko u Libanu može organizirati zabavu, dovesti plesače i spomenuti Aishinu smrt. Da li to znači da je šeik Al Habib odgovoran? Možda bi moglo biti da su oni koji su organizovali godišnje Proslave otpora i oslobođenja odlučili da dovedu plesača i pjevača i da je rukovodstvo nevino od toga?
ODGOVOR:
Im Namen Allahs, des Allmächtigen, des Allbarmherzigen,
Möge Gottes Segen über Muhammad und seine Familie sein, und möge seine Verdammnis über ihre Feinde sein.
Ako utvrdite da se Wilayat al-Faqih spominje u odjeljku o Religijskim kodovima vjere, a ne u vezi s Osnovnim vjerovanjima, vi zaista potvrđujete da je Wilayat al-Faqih temeljna norma.
Vjerovanja u kod su praktične strane vjerovanja. Ako bi netko vjerovao da je određena stvar potvrđena jasnim dokazima, tada ta osoba mora vjerovati u tu određenu stvar, koja zauzvrat postaje uvjerenje, princip ili standard sistema vjerovanja te osobe. Ako netko otvoreno izjavi svoje vjerovanje u određeni koncept kao obrazloženje vjerovanja, njegova vjerska kodeksa glasno se prenose.
Drugim riječima, temeljno uvjerenje je teorija koja postoji u srcu i umu, a praktična strana je nečije učenje ili vjerovanje.
Objavljena je proiranska knjiga koja u isti odjeljak stavlja koncept Wilayat al-Faqih-a sa pet osnovnih vjerovanja. To se odnosi na Wilayat al-Faqih kao četvrti princip. Postavlja se prije temelja duhovnog povratka. Prema ovoj očiglednoj povezanosti i jasnom rasporedu vjerovanja, niko ne može sumnjati da je Wilayat al-Faqih za ove ljude postao dodatno uvjerenje.
Hassan Nasrallah izjavio je pred Uzvišenim Allahom, pred ljudima općenito i za historiju, da zauzima čvrst stav u odbrani svoje voljene ljubavnice Aishe. Otvoreno je napao šeika al-Habiba tokom javne propovijedi. Pa zašto možete prihvatiti da je Hassan Nasrallah radio ono što je radio u javnosti? Dok ne možete tolerirati ono što je činio šeik al-Habib? Takođe je rekao ono što je rekao o Allahovom neprijatelju u javnosti.
Šeik al-Habib želio je da mu historija zacrta progresivan stav u znak podrške Ahlul-Baytu (mir neka je s njima). Hassan Nasrullah želio je da mu priča zabilježi vatrenu, zaglušujuću, energičnu, ali i vulgarnu poziciju u znak podrške Allahovoj neprijateljici Aiši (neka ih stigne Allahov gnjev). Morali smo ispraviti jedan poen, napraviti budalu od sebe i prezirati ono što je muzička grupa njegove stranke radila u javnosti. Firer ima brojne pristaše i obožavatelje na koje bi moglo utjecati ono što proizvodi njegova stranka. Da nije zadovoljan muzičkim nastupom, pa čak ni idejom da pokrene muzički sastav, dao bi izjavu kojom bi osudio takva djela. Ovo nije jednostavna stvar, stvar narušavanja svetosti Ahlul-Bayt (mir neka je na sve njih). U ovom slučaju trebao je održati vatreni govor, istu snagu i strast kao govor koji je održao u znak podrške i odbrane svoje majke Aishe.
Nije li Poslanikova porodica dostojna krajnje ljutnje u svoju podršku i naklonost? Za njega ne postoji politička poluga niti je za to zainteresiran. Ne bi bio oduševljen Poslanikom i njegovom čistom porodicom (mir neka je na sve njih). Međutim, Hassan Nasrallah ispalit će sve svoje oružje kako bi udovoljio svojim ‘sunitskim’ političkim saveznicima u Libanonu i svojim Nasibi saveznicima poput Hamasa. Vrlo dobro vodi računa o svojim prljavim političkim interesima. Nije ga briga je li bio prisiljen. Niko u emisiji uživo nije vidio mač oko vrata, prisiljavajući ga da izgovori te nevjerljive riječi u odbranu Aishe
Želio je udovoljiti i udovoljiti ljudima, čak iako je to značilo da će time negodovati Uzvišenog Allaha. Motiv je trebao biti obrnut i uvijek je trebao biti obrnut: udovoljavati Uzvišenom Allahu, čak i ako je to značilo ljutnju ili bijes ljudi. Ovo je istinski put svih proroka i njihovih sljedbenika (mir neka je sa svima njima). Dao sam mu puno u sumnji, da budem iskren!
Ako malo istražite, otkrit ćete operu, dramsko djelo u kojem je muzika dominantni dio muzičke predstave s glumcima i pjevačima koja se emitira na televiziji Al Manar. Niko ne može pogoditi ko je vlasnik televizije Al-Manar. To je glasnik Hezbolaha u Libanu. U ovoj operi otkrit ćete jednu od libanonskih nepristojnih pjevačica, poznatu po svojoj seksualnoj slavi, koja drži okvir slike takozvanog ‘Sayed of Resistance’, dok mu ona u potpunosti pjeva. Bilo je to otvoreno zlo koje ga je trebalo natjerati da izađe i protestira protiv takvih djela zaglušujućim riječima na medijskoj platformi svoje službene stranke. Inače se nikada nije trebao miješati u vjerska pitanja.
Željeli bismo da razmisli o povlačenju iz vjerskih poslova. Da je samo skinuo svoju vjersku uniformu i svukao se sa svoje šiitske imitacije vjerskog identiteta, ostavili bismo ga samog sa svojim poslom. Ako navuče kravatu i prestane se miješati u vjerske poslove, nećemo više imati nikakve veze s njim. Ali ako on i njegova Batri stranka krše naša Rafidijeva uvjerenja u vezi s tim, onda će legitiman odgovor doći na svoj način.
Ovaj čovjek je napustio imama Alija, alejhi selam, stavši na stranu Ajše, imamovog neprijatelja. Bio je otvoreno ljut zbog nje. Pripazite na položaj Imama Alija (mir neka je s njim) ispred ljudi koji se nisu pridružili Aishi ili su ga podržali u bitci za Jamal. Držali su se na ogradi. Pogledajte šta i kako zapovjednik vjernog mira govori o njemu onima koji ga nisu podržali ili Aishi, a zatim razmislite kako bi se okrenuo onima koji su se ovih dana priklonili Aishi. Kako bi imam Ali (mir neka je s njim) pristupio onima poput Nasralaha koji su pokazali agresiju na one poput nas koji su oštro napali Aišu?
Abu Barada Aouf Al Azdi bio je jedan od ljudi koji su ostali u Kufi i ostali na ogradi. Kad se imam Ali, mir neka je s njim, vratio u Kufu, grdio je one koji su ostali. Okrenuo se prema njoj, rekavši:
‘Ljudi koji su me odbili podržati primit će moje javno spominjanje i sramotu. Ostali koji su me podržavali trebaju izbjegavati one koji su me iznevjerili. Neka oni koji ostanu iza vas, slušaju riječi vas ostalih koje smatraju uvredljivima sve dok se ne osvijeste i pokaju.
Tek tada se muškarci Allahove stranke mogu prepoznati među neravnopravnim strankama ‘.
Stoga se zapovijed imama Alija (mir neka je s njim) odnosi na ovog čovjeka i njegovu vrstu. Natjerao ih je da slušaju ono što im se čini uvredljivim. Natjerao ju je da odlučno ne odobrava njegove riječi.
Ured Šejha al-Habiba
